EFOS - ekonomski pojmovi Wiki
Register
Advertisement

(engl. licence, njem. Lizenz)

Izraz je koji se upotrebljava za različite ekonomske i pravne odnose, ali uvijek u vezi s određenim odobrenjem, dopuštenjem ili pravom na osnovi kojega se koristi određena tehnologija, robni ili uslužni žig, te umijeća i iskustva kojima davalac licencije raspolaže. Licencija je pravo na korištenje određene tehnike, a ugovor o licenciji je ugovor o ustupanju, odnosno korištenju takve tehnike, dakle tehničkog znanja, izuma ili zaštićenog prava (patent ili zaštićeni uzorak). To znači da se licencija odnosi na tehničko znanje ili tehničko iskustvo (know-how) ili pak na poseban oblik know-howa, na zaštićeno znanje.

Ugovorom o licenciji mogu se uključiti i pravo korištenja robnog znaka, kao i prijenos znanja i iskustva u području organizacije, rukovođenja, distribucije i sl. U širem smislu licencija je sinalagmatski (dvostrano obvezni) ugovor kojim se davalac licencije obvezuje da će stjecatelju licencije ustupiti pravo privrednog korištenja nekog isključivog prava industrijskog vlasništva (patent, industrijski uzorak ili model, robni ili uslužni žig) ili znanje i iskustvo kojim davalac licencije de facto raspolaže. Stjecatelj licencije obvezuje da će se predmetom licencije koristiti na ugovoreni način i u ugovorenom opsegu te da će davaocu licencije platiti ugovorenu naknadu. U praksi se izraz licencija koristi i za označavanje pravnog instrumenta kojim se zasniva licencijski odnos (licencijski ugovor, odluka o obveznoj licenciji) kao i za označavanje samog objekta licencijskog odnosa.

Ugovori o licenciji mogu biti unilateralni (jednostrani), bilateralni (dvostrani) ili multilateralni (višestrani) kada se radi o međusobnoj tehničkoj suradnji, razmjeni licencija, zajedničkom istraživačko-razvojnom radu itd. Rijetki su ugovori kojima je objekt samo određeno pravo industrijskog vlasništva. U pravilu je spojeno nekoliko licencija: patentna licencija s licencijom know-howa ili s licencijom uzorka, modela, robnog žiga. Veoma često je licencijski ugovor ugrađen u neki širi kompleksni ugovor: ugovor o zajedničkom ulaganju, ugovor o inženjeringu, ugovor o izvođenju investicijskih radova, ugovor o leasingu ili ugovor o franšizingu.

Poduzeće koje stječe pravo korištenja zaštićenog izuma, uzorka ili modela, ili čak nezaštićenog izuma koji još nije patentiran, te tajnog znanja i iskustva, putem licencijskog ugovora stječe povlašten položaj monopolista (ako je riječ o isključivoj licenciji) te tako ima veliku prednost u privrednoj utakmici nad drugim proizvođačima kojima nije dopušteno korištenje predmeta licencijskog ugovora. Na taj način stjecatelj licencije, u pravilu, dolazi na jeftiniji i brži način do mogućnosti proizvodnje novih proizvoda nego da sam razvija novi proizvod na osnovi vlastitih istraživanja. Ovo potonje bi uz velike troškove zahtijevalo i kreativno i stručno osoblje te dugo vrijeme za razradu novog proizvoda.

Advertisement